Sunday, August 14, 2011

Islesboro - raj za čula

Dok mi je još uvek sveže pamćenje, želela bih sa vama da podelim utiske sa jednog divnog putovanja na ostrvo Islesboro, za koje verovatno niste čuli. Nisam ni ja do pre tri godine kada sam ga posetila prvi put, i kada me je čak inspirisao da započnem pisanje avanturističke priče za klince. Ove godine u junu, imala sam sreću da ponovo stanem nam njegovo tle i podsetim se lepote i retkosti očuvane prirode, visokih četinara i neverovatnog mira...

Pre nego što se na ovoj stranici nanižu iskustva vezana za ovo magično mesto, red bi bio da vas najpre upoznam sa osnovnim karakteristikama malog raja gde je vazduh čist, crispy i svež i gde se u daljini nazire tamno plavi, skoro teget okean.

Islesboro (čita se Ajlsboro) je ostrvce u Atlantskom okeanu koje pripada najsevernijoj američkoj državi - Maine.  Tokom godine, Islesboro je naseljeno od strane svega 600 stanovnika, dok se tokom letnjih meseci ovaj broj znatno uvećava, iz razloga što stotine porodica ovde provodi leto u svojim raskošnim drvenim, spratnim kućama sa velikim terasama - cottages.

Do ostrva se stiže na više načina. Najinteresantniji i najuzbudljiviji, doduše i najbučniji, je malim avionom iz kog se pruža fantastičan pogled na grupe ostrvaca i plavetnilo vode. Vožnja traje svega 10ak minuta, ali predstavlja pravi melem za čulo vida. Drugi način je vožnjom brodićem. Kada smo prvi put išli na ostrvo, putovali smo malim lobster boat, odn. brodom za jastoge. I treći, uobičajeni način, jeste vožnja trajektom koji saobraća na svakih satak vremena, a samo putovanje traje oko 20 minuta.

Kao što rekoh, iako je ostrvo znatno posećenije tokom leta, ono ipak predstavlja netipično turističko mesto. Kao prvo, tamo nikada nećete zapaziti hotel, restoran, veliki parking, različite aktivnosti za turiste, itd. Ali u tome i jeste draž. Ukoliko vam je odmor zaista neophodan, onda je Islesboro prava stvar za vas!  Čak i John Travolta ima svoje imanje na ostrvu, jer je to verovatno jedno od idealnijih destinacija za odmor, posebno nakon iscrpljujućeg glumačkog života.


Na ostrvu ćete imati prilike da se pozabavite aktivnostima kojih se sigurno ne biste setili tokom tipičnog letovanja u nekom od popularnih odmarališta i resorta. Recimo, da li bi vam na pamet palo pecanje mušicom - fly fishing gde zamahujete štapom i čekate ribu da iskoči iz jezera i uhvati se za udicu? Ili pak, farbanje i renoviranje starih ili polovnih brodova koji će nakon vašeg boravka postati pravi lepotani noseći imena kao što su Golden Jewl, Lindsey D, itd. Mada, moja omiljena stvar je posmatranje zalaska sunca, koje je zaista fascinantno.


Ukoliko se ipak zadesi da ogladnite, a lenji ste da pripremite obrok, zato postoji Dark Harbor Shop, suvenirnica i cafe koja ima najukusniji sladoled. Mmm...sladoled od oraha sa javorovim sirupom obara s' nogu. U ovoj simpatičnoj radnjici uglavnom rade studentkinje koje su odrasle na ostrvu, studiraju u nekoj drugoj državi USA-a, a leto provode u svom rodnom mestu.  Uvek su raspoložene za priču, kao i meštani koji dolaze ovde da nešto prezalogaje, poput đevreka sa hrskavom slaninom ili sendviča sa tunom. Svako ko se nađe u ovom shopu biće raspoložen za razgovor, bilo o vremenu, ili pak o aktuelnim političkim temama ili kursu jedrenja. Ljudi su neverovatno ljubazni, nasmejani i tolerantni.

Što se smeštaja tiče, ja sam imala priliku da odsednem u jednoj impozantnoj kući sa 9 spavaćih soba, bibliotekom i velikom terasom sa pogledom na okean. Skoro svaka soba ima svoje kupatilo, i lepo je i jednostavno uređena. Obavezni komadi nameštaja su visoki i udobni kreveti ukrašeni mnogobrojnim dekorativnim jastucima i cvetnim prekrivačem, drvena bela stolica za ljuljanje, noćni stočić i komoda sa fiokama. Moja omiljena prostorija u večernjim satima bila je dnevna soba koju u sredini krasi kamin. Vatru smo pravili skoro svako veče, igrajući šah ili neku drugu društvenu igru i ispijajući topli kakao sa penastim marshmallow-om. Pucketanje drva u kaminu i miris kakaoa je nezaobilazno iskustvo.

O detaljima bih mogla pisati satima... ali da ne bih u tome preterala, samo ću pred kraj prepričati simpatičnu situaciju sa galebovima i fokama. Naime, jedne večeri smo odlučili da se brodićem odvezemo do jedne velike stene naseljene simpatičnim fokama i nahranimo ih svežom haringom. Uzbuđenje da ćemo imati priliku da ih vidimo iz neposredne blizine i usrećimo ih dobrom klopom, pokvarili su halapljivi galebovi :). Naime, svaki put kada bismo bacili ribu ka fokama, uvek bi se našao po jedan galeb i ščepao bi ribu brzinom svetlosti. Sirote foke nisu uspele da se izbore sa alavim i veštim pticama, te su ostale bez dobre večere.

Ima još mnogo stvari koje su me fascinirale tokom ovog mirnog i divnog odmora, ali ponekad je utiske teško preneti "na papir".

Ako ikada poželite da se nađete u oazi mira, mirisu okeana i prepustite dugim šetnjama, jedrenju, čavrljanju sa lokalnim meštanima, posetite Islesboro.