Monday, September 27, 2010

Vodič kroz Esbjerg

Kada pomislilte na Dansku, šta vam prvo padne na pamet? Nakon prvog dana boravka u ovoj lepoj skandinavskoj zemlji moji prvi utisci su bili: čisti i brzi vozovi, tačnost, hladan vazduh, bele vetrenjače za proizvodnju struje, Lego kockicke, lepe Dankinje sa prirodno plavom kosom...
Nakon mesec dana boravka u južnom delu Danske, lista prvih utisaka se proširila te sam poželela da je podelim sa vama i možda preusmerim vaše planove za sledeće putovanje - ka severu...
Esbjerg
Nedavno sam napisala na Facebook stranici WINDbjerg + RAINbjerg = Esbjerg, ali nije uvek baš tako. Ovaj simpatični lučki grad od oko 100 hiljada stanovnika (5-ti po veličini u zemlji), ušuškan je na jugo-zapadu Danske, na oko 3 sata vožnje vozom od Kopenhagena.  Iz razloga što se nalazi na obali Severnog mora, često se dešava da padne kiša i dune jači vetar. Ali kada je vedro i mirno, Esbjerg je pravi ’lovely town’, idealan za šetnje, shopping, vožnju biciklom, posetu Statuama „The Men at the Sea“ i izlet na plaži, itd.

                                   
Grad je relativno ’mlad’, osnovan tek 1868. godine. Tipično za arhitekturu ovog mesta jesu zgrade i kuće od crvenkaste cigle (čak sam uočila i jednu kuću u širem centru okrečenu u crno), a sve ulice se seku jedna sa drugom pod pravim uglom, što još više doprinosi ’urednosti’ Danske.  Pre samog dolaska  u Esbjerg, samo na osnovu fotografija, uočila sam kako me podseća na Zrenjanin i mislim da sam bila u pravu. Esbjerg ima jednu dugu ulicu – Kongensgade, koja je predviđena za pešake i shopping , kao i gradski trg na kojem se nalazi statua kralja Kristijana IX na konju. Kao i Zrenjanin, i Esbjerg ima jednu veliku manu, a to je sindrom ’pustog grada’ s tim što se ovde radnje i prodavnice zatvaraju još u 5 poslepodne, pa nakon tog vremena na ulicama nema ni žive duše. A da ne pričam kako je nedeljom... Uvek se pitam šta ljudi rade u stanovima po ceo dan. 

                               

Danci su generalno cool nacija...Prilično su opušteni  i prijateljski nastrojeni i uvek spremni za priču. Skoro svaki Danac/Dankinja poseduje solidno znanje engleskog jezika, tako da komunikacija ovde predstavlja najmanji problem. Primetila sam da u gradu živi dosta stranaca, ne računajuči studente. U nekoliko navrata sam čula srpski jezik, a moje kolege su čak upoznale i Filipince, Tajlanđane i dr. u crkvi. Za ovakav manji grad, mislim da Esbjerg karakteriše poprilična raznolikost kada su u pitanju nacionalnosti.
Što se tiče otvorenosti i opuštenosti Danaca moram sa vama da podelim jedno zapažanje sa Sporstkog dana koji je bio organizovan za sve studente sa oba univerziteta koji se nalaze u Esbjergu. Studenti su se organizovali u ekipe i prijavili da igraju odbojku, bejzbol i fudbal, i mi novi studenti smo to ozbiljno shvatili i mislili da će se igrati prave utkamice sa sudijama, itd. Međutim, ceo Sportski dan se sveo na ispijanje piva i ’shots’ od ranog jutra (od 8:00) i na utakmice u trajanju od 10 minuta. Studenti su bili poprilično veseli, a devojke su bez problema igrale fudbal i otimale se za loptu na terenu. Cilj je naravno bio dobra zabava, a ne prikupljanje poena u odbojci.
Elem...pisala bih još mnogo toga, ali moram da počnem sa pisanjem bloga za kurs na kojem sam i koji će mi verovatno ući u konačnu ocenu. Sledeći put ću pisati o ostrvu Fanø, inače budućem Nacionalnom Parku. E, to je prava divota!  Ostrvo je udaljeno samo 12 minuta vožnje trajektom od esbjerške luke, a imate osećaj kao da ste negde mnogo dalje…no, više o tome next time.  J
Umalo zaboravih proširenu listu utisaka o Danskoj:
-          Biciklovi, biciklovi, biciklovi (najsimpatičniji su oni čije su korpe ukrašene svežim cvećem)
-          Bombone od licorice-a (ne znam kako to da prevedem na sprpski), čak imaju i slane – fuj!
-          Riba (nije ni čudo kada je Danska okružena morem)
-          Uređene zelene površine (puno divnih parkova sa jelenima, jezercima, patkama – prava oaza u sred grada)
                         
-          Cultural shock No.1 – na bazenu se pre ulaska mora istuširati bez kupaćeg kostima, a tuševi nisu ograđeni ni sa čim. Nas, par devojaka, su napale neke žene iz razloga što nismo skinule kupaći. J E, pa moraju i one da prihvate neke kulturne razlike.
-          Cultural shock No.2 – Žurka na fakultetu – prošlog vikenda se otvorio ’Beach Bar’ na fakultetu i nije bilo niti obezbeđenja niti nikoga na ulazu. Samo lepo poneseš svoj studentski ID uz pomoću kojeg uđeš na fakultet i to je to. A ako ti bude dosadno na žurci, lepo odeš u computer room i proveriš e.mail. J